Ukrajina je napadnuta i to na podmukao način. Predsjednik rusije je sve do nekidan tvrdio da neće napasti i da invazija na Ukrajinu ne dolazi u obzir. A onda..., tuče se na glavni grad, slobodni Kijev. Strpi se sestro Ukrajino, izdrži. Moral pravednika oduvijek je stvarao pobjednike. Ovo je rat u kojem čitav svijet gubi jer nije postigao da u 21. stoljeću stvori miroljubivu civilizaciju već je nečiji narod birao i podržava kao i onda, u prošlom stoljeću, krvnike i luđake na svojim najvišim pozicijama. Ali letjeti će golubica iznad tvoje drage zemlje, slobodnim nebom sestrinska zemljo Ukrajino, očvrsnulih krila i nijedna vojna sila i nijedan predsjednik – razbojnik, nijedna povijest i nijedno vrijeme neće je moći spriječiti u letu zato jer nisi otimala nego branila.
Mnogo je suza proliveno ovih dana, mnoge su rane nanesene. To je molitva i krv koja s zemlje vapije k Bogu. Ako na zemlji ima nepravde, barem u nebu je neće biti. Bog će osvetiti svaki nevino izgubljen život. Jer pravda je zaslužila da se ispuni. Jedno je sigurno: „Sigurno je da se ne može bombama izgraditi budućnost neke zemlje ili nekoga kontinenta. (Papa sv. Ivan Pavao II.)“ Bombe ruše, ljubav izgrađuje. Ratovi su prokleta izmišljotina palog čovjeka i mislili smo da ih polako uspijevamo obuzdati, a onda neka usijana glava sruši sve naše nade. Na kraju krajeva, povijest je pokazala da pravda uvijek pobjeđuje, ne oružje. Sućut zbog stradalih i pomoć izbjeglima najmanje je što bi u ovom trenutku mi morali učiniti.
Slava Ukrajini!
Nema komentara:
Objavi komentar