.png)
Neki olako govore o Uskrsu.
Kao Krist je uskrsnuo i to je to.
Ali kako? Biti će drugo
pitanje koje ću postaviti Bogu ako to zaslužim pa ga jednom vidim oči u oči. Prvo
će biti: čemu toliko patnje.
I ne nisam počeo sumnjati
u Uskrsnuće, daleko od toga. Već me zanima kako je mrtvo tijelo koje je počelo
odumirati odjednom oživjelo. Kako? Jer Biblija nije zbirka bajki! Čudo,
misterij... Znam, ali većina ljudi danas razmišlja znanstveno trebamo nešto
opipljivo. Osobno nemam problem s tim da to ostavim kao misterij i ne
propitujem više. Ali to je najvažniji događaj u povijesti. I upravo na ovakvim
se pitanjima prelama vjera mnogih.
„Ako pak Krist nije
uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli
bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je
uskrisio Krista, kojega nije uskrisio... (1Kor 15, 14-15)“
Krist je doista postojao
(jer i to neki dovode u pitanje), i povijesno je dokazano, u što nema potrebe
sumnjati, podnio mučenje i razapet je izvan Jeruzalema, i položen u obližnji
grob. Sa svojom misijom koju je za života obavio i porukom koja za njim ostaje,
te ovako dramatičnim završetkom, bilo bi i to sasvim dovoljno da bude najveći čovjek
u povijesti.
Ali zar je Isus samo
čovjek?
Veliko se pitanje
postavilo. Boga filozofa možemo neosporivo dokazati, ali u Boga srdaca kakav je
Isus možemo samo vjerovati. A to da Bog umire kad mi izgubimo svoje ideale i
vjeru, kao što je govorio čovjek koji je sebe nazivao dinamitom,[1] velika je laž. Bogu nije
potreban čovjek da bi opstojao. Bogu ne treba Nietzsche niti ijedan filozof. Bog
je tu poradi malenih i ubogih, poradi pravde, iz ljubavi.
Boga najbolje poznaju maleni
i ubogi ovoga svijeta. Oni će ti na najjednostavniji način reći da Bog postoji.
Oni pričaju s njime i on odgovara. A nama treba sva dosad napisana filozofija i
teologija da bi došli do razine ni polovine njihove vjere. Zašto?
.png)
Zašto ne bi pustili taj
zatvoreni, razumski, logički mentalitet i dopustili sebi da povjerujemo kako
ima netko iznad ovoga svijeta? Da povrh materije postoji biće koje sve vidi.
Zašto ne bi povjerovali da postoji konačna pravda za sve zemaljske nepravde. Možda
upravo tu možemo tražiti istinu. Nepravda prema Kristu bila je tolika da je
upravo zahtijevala vječnu pravdu, neku vrst satisfakcije, ne osvete, ne onog „vi
ste meni pa ću sada ja vama.“ Ne, nego jednostavno uspostavljanje ravnoteže,
pronalaženje sredine između nepravde i pravde. Da sam ja bog nakon onakve
nepravde uskrisio bih Isusa sigurno. Dakle Bog je morao odgovoriti i to je
učinio tako da je izveo Krista iz mrtvih.
Jer Bog je takav, svako će
zlo biti pravedno prosuđeno, svaka će pravda biti nagrađena. Isus je, dakle,
uskrsnuo jer Bog nije mogao više šutjeti. Nije mogao ostati ravnodušan. Najavio
je to u starozavjetnim biblijskim knjigama, proroci su to prorekli i dogodilo
se, moralo se dogoditi. Na kraju kršćani vjeruju da će posljednjeg dana svi
uskrsnuti u tijelu, dobri na vječnu radost, zli na vječnu osudu, već je to sasvim
dovoljno da u životu težimo za dobrom tj. da imamo smislen život.
Nema komentara:
Objavi komentar