A onda sam krenuo istraživati što je govorio o ratu i naišao na govor, točnije apel. „Apel za mir na Balkanu Papinskoga vijeća Pravda i mir.“ U kojem je sudjelovao i Papa. U daljnjem tekstu ću izostaviti područje o kojem se govori, samo da uvidimo koliko su ove riječi aktualne.
„Mir je moguć (...)!
Da, mir je moguć, ako znamo ‘bdjeti i moliti’ (Mk 14,38).
Papa Ivan Pavao II. nakon dva dana razmišljanja održanih u Vatikanu 4. i 5. siječnja o ratu (...) izrekao je to snažnije nego ikada. (…)
Molitva je jedino oružje Crkve za stvaranje mira, i ono se nalazi posebice u rukama siromašnih, potlačenih žrtava nepravde. Molitva, čvrsta kao čelik kada je okaljena na vatri žrtve i praštanja, jedino je učinkovito oružje da bi se prodrlo sve do srca, tamo gdje nastaju čovjekovi osjećaji i strasti. (…)
Da, mir je moguć jer je Božji dar. Religije imaju snažan mirotvorni poziv. (…) Viđenje – zajedničko kršćanima, Židovima i muslimanima – o jedinstvu ljudske obitelji koju je Bog stvorio, poticaj je za sve vjernike da žive zajedno u miru, kao djeca istoga Oca. (…)
Europa umire (...). Crkve posebice moraju uložiti najsvježiji dio vlastitih snaga za mir (...). U pitanju je mir u cijeloj Europi. Da, da, mir u pravdi je moguć (...) gdje god se na svijetu još očekuje.
Mir je moguć. Bog ga je povjerio u naše ruke.“
Nema komentara:
Objavi komentar