ČOVJEČE, IMAMO TAKO PREDIVNU ZEMLJU

Dopustite mi da izađem izvan okvira teologije i rečem par riječi o zemlji, o toj predivnoj zemlji koju nam je Bog dao. Da, Bog nam je dao, naravno, sve je vezano uz teologiju ali ovo je malo izvan najpopularnijih teoloških tema.

Čovječe, imamo tako predivnu zemlju. Mi nekako volimo sanjariti pa smo uvijek spremni reći kako je prije bilo ljepše. Svako se s nostalgijom sjeća djetinjstva. Ali, da li je uistinu bilo ljepše? Ne bih se složio, kako god okrenemo život je bio uistinu teži. Samo ako razmislimo o poslu koji su žene morale obavljati ručno za što je danas potrebno pritisnuti nekoliko tipki. Također su muški poslovi u najvećem dijelu bili mnogo teži bez strojeva. Imam u obiteljskom albumu neke stare slike, kada su ljudi na mazge i konje vodili turiste u unutrašnja mjesta na otoku. Inače živim na otoku Braču, a naši djedovi su vodili turiste iz Postira u Dol. Pa neki će reći kako bi to trebalo opet uvesti. Mišljenja sam da to nije to, to bi bila karikatura jednog prošlog vremena. To je bilo tada i možemo se s nostalgijom toga sjećati isto kako će se za pedeset godina netko sa nostalgijom sjećati našeg vremena.

No dobro, tema mi je ljepota, a za nju se veže dobro i istinito.

Dakle, ljepota zemlje je zbilja Božji dar. Tko je u sedmom stoljeću kada je pleme iz zakarpatskih područja stiglo u ove krajeve, a predvodio ih je najstariji brat Hrvat, a s njim su stigla i četvorica braće Klukas, Kosenjec, Muhlo i Lobel, i dvije sestre – Buga i Tuga, sanjao da dolazi u ovako predivan dio ove prekrasne planete. Mi moramo shvatiti da ono što imamo nije posve naše, naraštaji i naraštaji Hrvata su tu uklesali svoje trpeće živote, svoj rad i žuljeve, svoj znoj i svoju muku. Premda se danas smatra blagoslovom živjeti na otocima nekada nije bilo tako. Na otocima se teško živjelo. Trebalo je puno raditi, a zemlje je malo, škrta je i nije bilo vode. Prevrćući kamenje i slagavši ih na gomile kao da je naš čovjek davao čast kostima predaka, a svaka kap na rijetkim izvorima kao da su suze tih istih predaka.

Ne sanjajte bogatu zemlju, neka bude pravedna i lijepa. Za čovjekovo duševno stanje mnogo više koristi ljepota okoliša nego li debljina novčanika. A da zemlja bude pravedna to je minimum dobroga života.

Čovječe, imamo tako predivnu zemlju. Od ravne Slavonije, do brdovite Like, Posavine, Međimurja, Istre, Dalmacije i svih predivnih pokrajina koje nisam nabrojio.

Kako dovoljno zahvaliti na ovakvom daru, ne znam ali mislim da je za početak dovoljno da počnemo cijeniti taj dar.

by Dominis

Kupite nešto lijepo preko naše stranice.

Kupi OVDJE