Bojim se da je život mnogo važniji od onog koliko ga prosječni čovjek za života cijeni i kako razmišlja o njemu. Neki su nihilisti govorili kako nedovoljno drže do života da bi se bojali smrti i kao vječnu poštapalicu razočaranih i odbačenih života: Ne da Bog umrijeti. No, dobro, ne bi trebalo ići u tu krajnost.
Oni nisu shvaćali da bi život bio spreman opstajati poput biljke i 80-90 godina, bez da za svega života progovori iti jednu smislenu riječ, ali, život je takav. Ako je potrebno stajati će na jednoj nozi čitavu svoju povijest, pa i bez obe noge. Život ne treba vidjeti, govoriti, biti dovoljno velik ili dovoljno star da bi bio život. On jednostavno želi biti, on jest, život je sama srž bitka.
Dio je nas, svugdje je i u svemu oko nas. On gura Sizifov kamen uvijek iz početka, ne umarajući se, ne tražeći zadovoljštine, uporan u svom nastojanju da bude i to ga može čak učiniti sretnim.
Zato budimo sretni što imamo šansu života jer malo je trebalo da se rodi netko drugi, a ne ja. Ipak sam rođen i to baš ovakav sa svojim dobrim stranama i svojim nedostatcima, savršeno manjkav ali s potencijalom koji seže do neba.
Svi imaju tu šansu, to je život. Svima nudi neograničen potencijal i trudom ga svi mogu razviti. Samo, sanjati je premalo, treba raditi. Učiniti prvi korak, krenuti već danas. I naravno ne mislim da svi moraju uspjeti i ostvariti karijere, mislim da svi mogu ostvariti potencijal punog života, punine života. Potencijal trajne životne sreće i zadovoljstva koje ne propada kada se pojave prvi problemi. To je život, trajan rad na sebi pomažući na bilo koji način drugima. Život se na tome temelji, ne može opstati sam za sebe, ta i cvijeću trebaju sunce i kiša. Tako i čovjek, da bi rastao treba u prvom redu ljubiti, a onda i biti ljubljen. Život je dakle, trajna želja za punim bitkom. A punina bitka se ostvaruje u ljubavi. I to je najvidljivije onom trenutku kada se stvara novo ljudsko biće. To je milosni trenutak, kairos. U njemu se ostvaruju obitelji kao temeljna snaga svakog društva.
Ali ni to nije sve. Ljubav ima više oblika i onaj najcjenjeniji je caritas, milosrdna ljubav. Ne treba čovjek biti bogat, niti se treba ostvariti na bilo koji ljudski način. Dovoljno je za smislen život imati dovoljnu količinu ove ljubavi. Punina života ne ovisi o vanjskim elementima već o našem stavu spram tih elemenata. Svi mogu smisleno ispuniti život ali bez ove ljubavi svatko će se pitati da li sam učinio išta korisna, jer radi se o ljubavi, životu, bitku, a oni su usmjereni samo prema drugim ljudima, čak ne drugim bićima već isključivo ljudima. Tko mrzi ljude ne može biti sretan. Tko se misli ostvariti, a da uz to ne uzima u obzir patnje drugih na kraju će se pitati, ma kakvu karijeru imao, da li sam trebao drugačije? Da, trebao si.
by Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar