Svijet je potreban kulture srca

U ovom kratkom tekstu pokušat ću objasniti kako to Bog sam ruši granice i stvara kulturu srca.

Ovih dana gledamo slike iz Turske i Sirije. Nitko više ne gleda tko je kršćanin, tko musliman, svi su složni da pomognu ljudima u nevolji. Kad bude sve dobro tada ćemo se podijelit na milijun načina.

Ako pogledamo šire čovjek je jedna vrsta, jedina koja može odrediti svoju budućnost i odgovara za budućnost čitave planete. Na taj način gledano svi smo jedno, možemo reći jedno tijelo. Ne uzimajući u obzir sve te razlike po kojima nas dijele: rase, države, kaste, siromašni i bogati, tisuće drugih, ali reći ću i to, religije.

Nisam ovime relativizirao religiju nego joj dapače želim dati snagu tako što zagledan u Isusa mogu reći: I On bi učinio tako. Hebreji svog vremena su bili isključivi, svi osim tog naroda bili su niži ljudi. Ali Isus govori o dobrom Samaritancu, dobrom „neprijatelju“ kojeg Bog više cijeni od našeg zločestog narodnjaka. Ako Bog više cijeni dobra čovjeka iz druge religije time ga prihvaća u svoje okrilje tako da Bog sam stvara neku vrstu KULTURE SRCA, zemlju na kojoj je čovjek cijenjen po dobroti, ne po onome što nosi, što ima ili nema, po narodnosti, vezan granicama, rasi ili religiji.

 

By Dominis


Nema komentara:

Objavi komentar