U ovom kratkom tekstu pokušat ću objasniti kako to Bog sam ruši granice i stvara kulturu srca.
Ovih dana gledamo slike iz Turske i Sirije. Nitko više
ne gleda tko je kršćanin, tko musliman, svi su složni da pomognu ljudima u
nevolji. Kad bude sve dobro tada ćemo se podijelit na milijun načina.
Ako pogledamo šire čovjek je jedna vrsta, jedina koja
može odrediti svoju budućnost i odgovara za budućnost čitave planete. Na taj
način gledano svi smo jedno, možemo reći jedno tijelo. Ne uzimajući u obzir sve
te razlike po kojima nas dijele: rase, države, kaste, siromašni i bogati,
tisuće drugih, ali reći ću i to, religije.
Nisam ovime relativizirao religiju nego joj dapače
želim dati snagu tako što zagledan u Isusa mogu reći: I On bi učinio tako.
Hebreji svog vremena su bili isključivi, svi osim tog naroda bili su niži
ljudi. Ali Isus govori o dobrom Samaritancu, dobrom „neprijatelju“ kojeg Bog
više cijeni od našeg zločestog narodnjaka. Ako Bog više cijeni dobra čovjeka iz
druge religije time ga prihvaća u svoje okrilje tako da Bog sam stvara neku
vrstu KULTURE SRCA, zemlju na kojoj je čovjek cijenjen po dobroti, ne po onome
što nosi, što ima ili nema, po narodnosti, vezan granicama, rasi ili religiji.
By Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar