Ratove su izmislili odrasli djeca ne poznaju podjele. Oni ne vide crnce i bijelce, muslimane i Židove, oni ne razlikuju u čijim je rukama oružje. Ona su uvijek nevina. Kolateralne žrtve nečijih tuđih ratova. Djeca, dok im ne kažete tko su i na čijoj su strani ili na čijoj bi strani trebali biti misle da je sav svijet jedno veliko zajedničko igralište, park istkan snovima i ljudskom dobrotom, brižnošću i sigurnošću. A onda im odrasli, k vragu, sve pokvare.
Odjednom ono dijete nije više dijete koje se nevino igra već postaje neprijatelj, Palestinac, Izraelac, Libanonac, Rus, Ukrajinac, Hrvat, Srbin… I tu završava djetinjstvo, s prvim neprijateljem, s prvim sukobom, s nasiljem. A sve je to zbog nekoliko ludih glava i te đavolske propagande.
Ne mrzim nikoga, želim živjeti u miru ovo malo dana što mi je dano na zemlji, mrzim rat i molim za mir. Tome se nadam, da će jednoga dana sav svijet živjeti u miru. Da će vojnici spustiti oružje i reći politici kako oni nemaju više neprijatelja, zašto mrziti kad bi mogli živjeti u miru? Zašto riskirati živote zbog nasilnog predsjednika?
A djeca, možda će se i to dogoditi, da će djeca što nevinija i što naivnija vladati svijetom, slušajte djecu prije nego ih naučite podjelama i shvatiti ćete kakav je svijet Bog htio za nas.
Molimo za mir u svijetu i za obraćenje političkih vođa.
by Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar