Čovjekove čežnje

Čovjek u svojoj punini nije samo materija, misao i znanje. On je i srce koje kuca u ritmu ljubavi, on je duša koja čezne za vječnošću. U njegovom srcu nastaju priče koje nadilaze granice vremena i prostora. Ljubav, ta čarobna sila koja ga pokreće, izgrađuje mostove između duša, preplavljujući svijet svjetlošću i toplinom. U njenim rukama, ako joj dopusti da ga poput tijesta mijesi, čovjek polako postaje najbolja verzija sebe, prepoznajući snagu zajedništva i suosjećanja, snagu međusobnog života u ljubavi. 

Ponosno stoji čovjek pred izazovima, uspinjući se na vrhunce i zaronivši u dubine, razvijajući tehnologiju, umjetnost i kulturu. Njegova ruka je stvorila remek-djela, njegov um je osvijetlio tamne uglove svijeta pa čezne za svemirom, za onim zasad nedostižnim daljinama.

Njegovo srce je obasjalo svijet svjetlošću nade.

I dok se smjenjuju vjekovi, čovjek ostaje neumoran u svom traganju, upućujući pogled prema budućnosti. Njegova snaga, njegova volja, njegova ljubav, a možda ponajviše čežnje – to su stvari koje čine čovjeka nevjerojatnim bićem, čudesnim stvorenjem na putovanju vječne evolucije, sve dok ne pronađe to vječno stanište koje je Bog pripremio, za one koji ga budu dostojni.

I tako, čovjek ostaje vječni sanjar i tvorac, nositelj svih priča koje su ispričane i onih koje tek trebaju doći. On je nevjerojatna priča sama po sebi, neprestano pišući svoju vlastitu sudbinu na praznim stranicama budućnosti, a onda jednom i u vječnosti.

by Dominis