Što je ljepota?
Estetska kategorija koja označava savršenstvo sklada.
Ona je jedno od temeljnih svojstava svakog bića.
Ljepota je od pamtivijeka bila tema filozofskih, a još više poetskih razmišljanja.
Po Platonu ona se skriva u duši, ne u tijelu. Mudrac, mudro zbori…
Tjelesna ljepota je nešto relativno, nešto ili netko, što je danas lijepo sutra može biti ružno.
Pa pogledajmo, neka ljepotica danas sjaji i blista, a sutra kad se bude vraćala s posla, sva pokisla i bez šminke malotko bi je nazvao ljepoticom, osim onih koji znaju njene duhovne kvalitete.
Hume će reći kako „Ljepota nije svojstvo samih stvari; ona postoji samo u umu koji ih razmatra; a svaki um zamjećuje drugačiju ljepotu... Tražiti stvarnu ljepotu ili stvarnu rugobu podjednako je jalovo ispitivanje kao i težiti utvrditi ono što je stvarno slatko ili stvarno gorko.“ Jer je moguće da je to za svakoga drugačije.
U srednjem vijeku će se reći da je tjelesna ljepota samo izraz duhovnoga.
I možda je srednji vijek bio daleko napredniji u tom pogledu od ovog suvremenog preseksualiziranog svijeta.
Naši kriteriji ljepote ovise o našem odgoju, našim nazorima, naobrazbi, tradiciji…
Ne smatra se svugdje u svijetu istu stvar ili istu osobu lijepom.
Moramo uvidjeti da ne bi trebalo biti lijepo ono što pobuđuje prljave strasti, a to je danas temelj marketinga, već bi trebalo biti lijepo ono što pobuđuje lijepe i plemenite osjećaje.
Lijepo, za svakog drugačije ali ipak za svakoga nešto plemenito.
Kršćani bi mogli reći lijepo je što je krepost, a ružno što je grijeh i bili bi u potpunom pravu.
Grijeh nagrđuje čovjeka, krepost ga čini lijepim.
Nema komentara:
Objavi komentar