Znaš, ne tako daleko od nas postoje djeca koja ne znaju za Čokolino, McDonald's i CocaColu.
Ona se ne igraju lego kockama, nemaju električne romobile, ne idu u vrtić ni školu.
Kad se razbole nemaju bolnice, ni apoteke, ni lijekova.
Ako pokušavaš zamisliti njihov stan onda ti moram reći da oni sretniji žive u barakama od lima i najlona, a ostali žive u malim šatorima ili na otvorenom.
Oni će probdjeti ovu noć, gladni.
Ali ako bolje pogledaš ta djeca su bogata onom emocionalnom radošću koja kod nas izostaje, oni se smiju posve čistim osmjesima ne tražeći odgovor i zadivljuje njihova sposobnost kojom znaju cijeniti male stvari u životu.
Njihove su igračke od recikliranog materijala, čudesne priče izmaštane iz ničega, i ljubav prema prirodi koja im pruža radost i čuda, sve su to aspekti koji čine njihov svijet posebnim.
Siromašna djeca često razvijaju duboko razumijevanje vrijednosti obitelji i zajednice, jer se oslanjaju jedni na druge kako bi prebrodili izazove.
Oni znaju koliko vrijedi škola i nikad ne bi pomislili ono što je vjerojatno većina naše djece pomislila: O super, nemaju škole! Zar ne?
Oni znaju cijeniti pružene prilike.
Ima nešto čudesno i nevjerojatno inspirirajuće u tom nevinom optimizmu i u toj snazi vjerovanja u bolje sutra koju siromašna djeca pokazuju.
Možda će i večeras probdjeti noć, gladna, ali već sutra, tko zna?
by Dominis
BOLJE DA NIMAJU DOMINUS njihovi zupniki u mehiko i brazil i nasi svjedoce u peru i kolombiji venezueli suradnja sa gradonacelnikom i zupnikom da to je pokvarilo JUZ AM djecicu to su politicari pogrijesili i roditelji CA JE MENI U SVEDSKOJ BOLJE da sam ja imala sve to niposto reko ISUS I JA !?
OdgovoriIzbriši