BOŽE MOJ KOLIKI JE SVEMIR

Bože moj koliki je svemir.

Koliko je toga onkraj nas, takva moć, takva prostranstva…

Trudimo se spoznati, približiti, doći na korak do…

Ali ne uključivši Boga u naše „jednadžbe“ nikad nećemo doći do odgovora.

Materija, ta čudesna materija, s toliko nas pitanja pritišće. Ali odakle sva ta masa materije?

Odakle toliko gugoldupleksa tona mase?

Odakle sve ovo, zemlja, more, atmosfera?

Odakle smisao svemu ako je sve igra slučaja?

Logos je centar svemira. Zbilja, Logos je temelj bitka. Bože moj otkuda nam razum da te možemo i spoznati?

Mi jesmo mali planet. I jesmo jedina bića koja ga uništavaju.

Ali mi smo jedina bića koja ga mogu očuvati.

Gledam slike James Webba i divim se našem razumu koji može spoznati koliko smo mali u svem tom goropadnom svemiru.

I kao takvi i dalje si umišljamo veličine, mislimo da smo moćni, a pred Stvoriteljem, pred onim što je sve te nebule raspršio u galaktičku tamu, što je pokrenuo procese crnih rupa, pred samim čudom naše galaksije (Mliječnog puta) ostajem u tišini jer znaš i ti da nemamo odgovore.

Bože moj, velim još jednom. Bože moj koliki je svemir.

 

„Tko je taj koji riječima bezumnim

zamračuje božanski promisao?

Bokove svoje opaši k’o junak:

ja ću te pitat’, a ti me pouči.

Gdje si bio kad zemlju utemeljih?

Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

Znaš li tko joj je mjere odredio

i nad njom uže mjerničko napeo?

Na čemu joj počivaju temelji?

Tko joj postavi kamen ugaoni

dok su klicale zvijezde jutarnje

i Božji uzvikivali dvorjani? (Job 38, 2-7)

By Dominis